Stk Pula Stolnoteniski klub Pula – Table Tennis Club Pula
  • Povijest kluba

    STK PULA 1974. – 2008.

    Stolni tenis se u Puli organizirano igrao i prije osnivanja STK PULA još 60-godina prošlog stoljeća u sklopu Sportskog društva Uljanik i pod vodstvom Đura Žifka. Tada su nastupali u slovenskoj ligi zbog kraćih putovanja i manjih materijalnih troškova. Iz te generacije kao najistaknutije pamtimo Zorana Legovića, Petronijevića, Storelia i ostale. Odlaskom Đure Žifka na rad u inozemstvo krajem 60-ih godina ta se generacija počela igrački gasiti.

    Stolnoteniski klub Pula osnovan je 17.12.1974. Osnivači su bili Popović Kazimir, Petrić Nelo i Baburica Tomislav. Prvi predsjednik kluba je bio Baburica Tomislav. U tim počecima je klub radio na dvije lokacije: jednu je na Stoji vodio Popović Kazimir, a drugu u Šijani prof. Petrić Nelo. U početku je klub nastupao uglavnom u gradskoj stolnoteniskoj ligi zajedno s vodećim gradskim poduzećima kao što su bili Urbis, Siporex i mjesnim zajednicama i ulicama kao Kaštanjer i ulica Petra Levaka. Kako bi klub pružio šansu da mladi igrači igraju tako je grupa iz Šijane igrala kao STK Pionir, a grupa sa Stoje kao STK Junior. Uz ove nastupe u gradskoj ligi nastupalo se i na regionalnim takmičenjima. Iz tog vremena uz trenere Popovića i Petrića pamtimo igrače Legovića, Kušanića, Ulakovića, Petrovića, Šumonju, Ivinića i druge.

    U toku 1976. i 1977. godine u klubu počinje trenirati jedna nova generacija: brat i sestra Žirovnik, Šešelja, Rojnić, Borina, Šobot, Đurica,… Ta generacija počela je bilježiti vrijedne rezultate i logičan slijed bio je da se krenulo i na turnire izvan PIG regije. Tako se sjećamo prvog nastupa na najmasovnijem natjecanju za kadete i danas poznatom i popularnom Zagipingu 1978. godine, natjecanja na kojem su kasnije naši igrači nebrojeno puta pobjeđivali u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji.

    Izgradnjom bivšeg Doma Mladosti 1978. godine STK Pula dobija malu stolnotenisku dvoranu na 3 stola koja je u to vrijeme u potpunosti zadovoljavala potrebe kluba. Tada kompletan pogon iz Šijane i Stoje seli na Verudu i nastavlja sa radom u novoj dvorani. Kako su uspjesi zahvaljujući trenerima Popoviću i Petriću bili sve veći, a putovanja i nastupi sve češći odlučilo se da klub treba profesionalnog trenera i zaslugom Franca Žirovnika angažiran je slovenski trener Vitez Peter koji u Pulu dolazi 1980 godine. Uz njega u klubu je i dalje neumorno radio i stvarao nove generacije trener Popović, dok se zbog poslovnih i privatnih obaveza prof. Petrić polako povukao iz rada, ali ostao je ipak prisutan koliko su mu to obaveze dopuštale. Tada počinju prvi veći uspjesi na republičkom nivou, počinje se trenirati i dva puta dnevno i klub je tada u punom zamahu. Uz već postojeći igrački kadar kadeta i juniora, Vitez odgaja novu generaciju Pulića, Tafru, Đekića, Cinkopana, Ukalovića, i druge. Tada se već STK Pula gotovo svakog vikenda pojavljuje na takmičenjima na području cijele bivše Jugoslavije, osvajaju se medalje i pehari u svim kategorijama kadeta i kadetkinja na republičkim turnirima.

    Usporedo, u PIG regiji klub postaje najjači i najorganiziraniji klub zahvaljući ljudima koji su ga u tom periodu vodili i izgrađivali: Franc Žirovnik, Popović Kazimir, Žufić Livio, Branko Sironić, Franko Pulić, Cinkopan Ferdinand, Petrić Nelo i Šumonja Teodor. Nekako u to vrijeme klub po prvi puta dobija osjetno igračko pojačanje jer nakon odsluženja vojnog roka Feldi Đula dotadašnji igrač Spartaka iz Subotice i Sente nastavlja igračku karijeru u Puli. Muška i ženska ekipa natječu se u Hrvatskoj ligi.

    Prvi, ali ogroman, međunarodni uspjeh je osvajanje treći put zaredom TROFEJ JADRANA, veliki međunarodni turnir mediteranskih zemalja u sezoni 1982./1983. i tada je veliki prijelazni pehar prešao u naše trajno vlasništvo. Muška momčad ulazi u tadašnju međurepubličku ligu, ustvari drugu ligu bivše Jugoslavije, a ženska ekipa pod vodstvom trenera Popovića u sastavu Žirovnik, Đurica, Mihalić bilježi sjajne rezultate u međurepubličkoj ligi i bori se za ulazak u 1. ligu bivše države. U mušku momčad dolazi Viktor Lučić izuzetno igračko pojačanje, a nakon što trener Vitez napušta Pulu, novi trener postaje Nađ Friđeš iz Vojvodine.

    U 1983. godini muška momčad u sastavu Lučić, Feldi, Žirovnik, Šešelja, Rojnić izabrana je za najuspješniju momčad grada Pule u izboru tadašnje SOFKE grada Pule, današnjeg saveza sportova grada. U slijedeće dvije sezone pokušava se probiti u 1. jugoslavensku ligu, ali dva puta osvajamo drugo mjesto u 2. ligi i ostajemo za korak od 1. lige. Iz tog vremena izdvajamo prve nastupe brata i sestre Žirovnik, Rojnića i Šešelje za tadašnju republičku reprezentaciju Hrvatske. Lučić osvaja odličja na seniorskom prvenstvu Jugoslavije. Klub je tada definitivno poznat i priznat na području cijele bivše Jugoslavije, a zasluge za te velike uspjehe uz igrački i trenerski kadar treba pripisati upravi kluba: predsjedniku Franku Puliću, Žirovniku, Sironiću, Cinkopanu i drugima koji su volonterskim radom digli klub na takav nivo.

    U isto vrijeme u klubu je stasala i odlična generacija juniorki i seniorki. Tada se ženska momčad za koju su nastupale Žirovnik, Đurica i Mihalić plasirala u 1. jugoslavensku ligu u koju ih je uveo trener Popović.

    Odlaskom Viktora Lučića 1984. nazad u Vojvodinu, a Žirovnika i Rojnića 1985. godine na odsluženje vojnog roka klub nažalost zbog slabije set razlike ispada iz međurepubličke u Hrvatsku ligu. Tada je trener i igrač kluba Dean Šešelja koji je te sezone bio i najbolji igrač međurepubličke lige, a uz njega u momčadi su igrali Feldi i tadašnji poletarci Ukalović, Tafra, Pulić, Kristijan Cinkopan i Đekić.
    Te 1985. godine klub dobija još jedno veliko priznanje. Franc Žirovnik izabran je za predsjednika Hrvatskog stolnoteniskog saveza i postaje čelni čovjek hrvatskog stolnog tenisa u slijedeće 4 godine. Istovremeno, trener Popović odgaja ponovo novu uspješnu generaciju u prvom redu Liverića, Vitasovića, Radolovića i Eduarda Cinkopana.

    Povratkom Rojnića i Žirovnika dvije godine zaredom smo prvaci Hrvatske lige, ali ne prolazimo u majstoricama za međurepubličku ligu protiv Varaždina i Bjelovara. Slijedeće 1988. godine Šešelja i Žirovnik odlaze u prvoligaške klubove Lokomotivu iz Vinkovaca i osječki Metalac Olt. Posao trenera i igrača preuzima Daniel Rojnić i s mladim igračima Ukalovićem, Kristijanom Cinkopanom, Liverićem, Vitasovićem i Radolovićem natječemo se u Hrvatskoj ligi gdje je s mladim sastavom jedini cilj bio opstanak što je i ostvareno. Te sezone Dean Šešelja kao igrač Lokomotive osvaja naslov pojedinačnog seniorskog prvaka Hrvatske.

    Nakon jedne odrađene trenerske sezone 1989. Rojnić odlazi u Luxembourg, a u klub se kao trener vraća Vitez Peter. Vitez radi do ratne 1991. godine kada se vraća u Sloveniju, a Suzana Žirovnik radi kao trener kluba i održava klub u teškom ratnom razdoblju zajedno sa Pulić Frankom i Francom Žirovnikom. Tada se malo nastupalo iz objektivnih ratnih razloga, ali klub i dalje živi i radi i to je već bio uspjeh.

    Sredinom 1993. godine u Pulu kao trener dolazi Fikret Fazlić iz BiH koji sa sobom dovodi i mlade igrače iz BiH, Ivaneka i Hadžića koji nastupaju za STK Pula. Tada Fazlić stvara novu generaciju igračica i igrača: Smuk, Kontošić, Milosavljević, Peruško, Kovačev. Klub ponovo postiže vrijedne rezultate i stvara reprezentativce Hrvatske.

    Stana Smuk je prva pulska kadetska prvakinja Hrvatske od osamostaljenja, a uz nju za hrvatsku reprezentaciju nastupaju i Kontošić i Milosavljević. Milosavljević Vladimir donio je prvu medalju u Pulu sa Europskog prvenstva 1988. godine. Kao član kadetske reprezentacije Hrvatske osvojio je brončanu medalju u momčadskoj konkurenciji.

    Klub tada vode neumorni Franc Žirovnik uz veliku pomoć Zorana i Smiljane Smuk. Fazlić uvodi mušku i žensku momčad za koje nastupaju uglavnom kadeti i kadetkinje u 2. Hrvatsku ligu. Pojavljuje se nova generacija u muškom pogonu: Maraković, Žunić, Slavić, Babić, Dimoski, Talić.

    1997. godine u Pulu se vraća Rojnić iz Luxembourga i na nagovor trenera Fazlića ponovo se aktivira kao igrač. Slijedeće 1998 godine Fazlić uvodi žensku momčad u sastavu Smuk, Kontošić i Bilobrk u 1. Hrvatsku ligu, ali istovremeno napušta Pulu i vraća se u BiH. Za novog trenera krajem 1998. izabran je Daniel Rojnić. Klub tada vode predsjednik Predrag Rojnić, Franc Žirovnik, Smiljana Smuk i Daniel Rojnić. U klub se vraća nakon igranja u Italiji, Zadru i Njemačkoj Dean Šešelja, a u klub polako ulazi i Darko Šplajt.

    Ženska momčad postaje stabilan prvoligaš slijedeće 4 sezone u sastavu Smuk, Kontošić, Pongrac, Božičković, Bilobrk sa trenerima Rojnićem i Šplajtom.
    Godine 2000. i muška momčad sa ponovo aktiviranim Šešeljom te mladima Milosavljevićem, Kovačevom, Marakovićem i Žunićem ulazi u 1. ligu gdje nastupa i danas. Tada za predsjednika dolazi Jasmin Hrvanović. Upravu kluba čine Žirovnik, Smuk, Šešelja, Šplajt, Marko Martinčić, Budić Branko, Luiza Modrušan i Mario Kvaranta.
    Uz Rojnića trener u klubu je i Darko Šplajt koji jednu sezonu uspješno vodi žensku momčad u prvoligaškom takmičenju.

    Godine 1999. ženska momčad STK Pula izabrana je za najuspješniju momčad Istarske Županije.

    Od 1998. do danas igrači i igračice STK Pula osvojili su 13 naslova prvaka Hrvatske:
    Stana Smuk pojedinačna kadetska prvakinja,
    Bilobrk Ivanka pojedinačna kadetska prvakinja,
    mlađi kadeti momčadski prvaci (Maraković, Žunić, Talić, Dimoski, Babić, Slavić) kadeti momčadski prvaci (Maraković, Žunić, Slavić, Horvat, Talić)
    kadeti momčadski prvaci (Slavić, Horvat, Hrvanović, Laković)
    mlađi kadeti parovi Maraković – Žunić,
    kadeti parovi Maraković – Zubčić (Industrogradnja),
    mlađe kadetkinje parovi Pervan – Janković (Arena),
    Slavić Ivan pojedinačni kadetski prvak,
    kadetski par Slavić-Kovač (Industrogradnja),
    Kupinić Tina pojedinačna mlađe kadetska prvakinja Hrvatske,
    juniori parovi Slavić – Kovač,
    Dina Pervan pojedinačna juniorska prvakinja Hrvatske.

    Ponosni smo i na 11 naših igrača koji su u istom razdoblju nastupali za Hrvatsku reprezentaciju. To su: Smuk, Kontošić, Milosavljević, Maraković, Žunić, Slavić, Horvat, Talić, Bilobrk, Kupinić i Pervan.

    Ova generacija osvojila je baš sve što se može osvojiti u kadetskim kategorijama u Republici Hrvatskoj, ali i izvan Hrvatske bilo je sjajnih rezultata. Nabrojiti ćemo samo neke:
    Na najvećem turniru kadetskog klupskog uzrasta u Europi – Kinder Olimpijadi u njemačkom Dusseldorfu u konkurenciji preko 1500 igrača iz cijele Europe dvije godine zaredom (2000. i 2001.) smo najuspješniji klub Olimpijade.
    Slijedeće 2002. godine još jedno priznanje klubu od Hrvatskog stolnoteniskog saveza: Daniel Rojnić izabran je za trenera muške kadetske reprezentacije Hrvatske, a 2004. godine za trenera muške juniorske reprezentacije.
    Iste godine Maraković Tomislav sa međunarodnog prvenstva Italije u Terniju donosi dva zlata osvojena u dresu reprezentacije Hrvatske.
    Godine 2003. Ivan Slavić kao član Hrvatske reprezentacije u igri parova osvaja zlatnu medalju na Olimpijskim igrama mladih u Parizu.
    Početkom 2005 još jedno veliko priznanje: Daniel Rojnić izabran je za najuspješnijeg trenera Istarske Županije u konkurenciji svih sportova za 2004. godinu. Tom priznanju uveliko je pridonijela brončana medalja juniorske muške reprezentacije u igri parova na svjetskom prvenstvu u Japanu čiji je član bio i Ivan Slavić. To je ujedno i prva juniorska medalja Hrvatskog stolnog tenisa sa svjetskih juniorskih prvenstava.

    Muška momčad ostvarila je povijesni rezultat ulaskom u finale play offa 1. Hrvatske lige 2006. godine i osvajanjem drugog mjesta i naslova viceprvaka Hrvatske u sastavu Maraković, Slavić, Jalžabetić i Lin Tao sa trenerom Rojnićem.

    Ženska ekipa je nakon prestanka aktivnog igranja Stane Smuk i Arlene Kontošić bila drugoligaš. Međutim u toj se ekipi pojavila nova generacija igračica predvođena Dinom Pervan, a uz nju i Kliman, Babić, Kupinić, Vukmirović i sestre Šuvalić koje uspješno vodi trener Lari Pucar. Nakon Pucara ekipu preuzima trener Darko Šplajt i već u 1. sezoni uvodi ih u 1. ligu 2006. godine u sastavu Pervan, Kupinić, Kontošić, Smuk, Šuvalić. Nažalost zbog niza ozljeda i bolesti igračica i trenera ekipa ispada iz 1. lige porazom u zadnjem kolu protiv Marathona u Zagrebu.
    Godine 2007. ekipu preuzima Bogdan Đekić i s 18 pobjeda bez poraza uvodi ih ponovo u 1. ligu 2008. godine u sastavu Bilobrk, Pervan, Kupinić, Šuvalić i Pongrac.

    Istovremeno, 2008. godine na izbornoj skupštini za novog predsjednika kluba izabran je Darko Šplajt.

    Danas naši igrači nastupaju na turnirima širom Europe i svijeta, nastupajući i osvajajući medalje za reprezentaciju Hrvatske. Za kraj želimo podsjetiti da je u ovih 34 godine rada Stolnoteniskog kluba Pula klub vodilo 9 predsjednika, 5 tajnika, među kojima moramo izdvojiti Franca Žirovnika sa 25 godina tajničkog staža, 13 trenera od čega 6 profesionalaca i veliki broj ljudi koji su svojim radom i zalaganjem dali svoj doprinos da klub postane stolnoteniska institucija kakva je danas, priznata u zemlji i inozemstvu.

    Hvala im svima !!!!

Spam

Kategorije

Arhiva

Najave

July  2019
Mon Tue Wed Thu Fri Sat Sun
   
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31